Marin III Bici, (Bizzius, Bizzi) Marin (1570- 1624), barski nadbiskup od 1608. do 1624. godine. Potiče iz plemicke i bogate porodice, porijeklom iz Albanije. Rođen je u Rabu, gdje je do 1608.godine bio nadpop tamošnje stolne crkve, kada ga je papa Pavle V postavio za barskog nadbiskupa i administratora Budvanske biskupije. Preko Mahmut-paše, rodom iz Obrovca, dobio je sultanov ferman kojim mu je omogućen pristup Baru. U njegovo vrijeme mnogi Paštrovići su prešli u katoličanstvo. Nakon dobijanja fermana stanovao je u Baru u kući Asana Čelebije, ali mu je život bio stalno u opasnosti. Zbog nesređenih prilika u svojoj dijacezi, stolovao je u Budvi, gdje je boravio samo tri godine. Početkom 1610. krenuo u vizitaciju svoje crkvene oblasti koja se nalazila pod Turcima. Vratio se krajem godine u Budvu, da bi 1611. otputovao za Rab, a potom u Rim, gdje je ostao sve do smrti. Podnio opširan izvještaj o stanju Barske nadbiskupije, koji je kao značajan istorijski izvor više puta publikovan. U Crnoj Gori posljednji put pod naslovom: Marin Bici, Iskušenja na putu po Crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610, Budva, 1985.
Međutim je zavladalo južno vrijeme i fregata koju sam očekivao iz Budve da me prihvati nije mogla na vrijeme da stigne. Mnogo mi je bilo žao usljed velikih snjegova što nijesam mogao obići Klimente, koji su gotovo svi katolici a govore albbanski i dalmatinski jezik.
Podijeljeni su u 10 sela, tj. Klimente, Grude i Hote, Kastrate, Sobriole (Briole), sve katolike i zatim Bjelopavliće, Pipere, Bratonožiće (Dalmatince) i Cuce od kojih su polovina šizmatici, a polovina latini.
Svi stanuju na brdima i štiteći se oštrim vrletima, nijesu se nikad pokoravali Turcima, kao ni Budvani, koji s njima graniče s istočne strane. Slušajući da nikada ne primaju sakramente jer nemaju sveštenika, pobrinuo sam se, ima već duže vremena, da mi se iz Rima pošalju naređenja starješina za dva redovnika Male Braće koje sam nagovorio da pođu vršiti vjersku službu, tj. fra Ljudevita Karlija (Carli), gvardijana samostana u Lješu, i fra Grgura Albanesia. Kako su mi stigla pisma bez pomentutih naređenja, oni se bez njih nijesu usudili otići, pa sam odlučio da pošaljem fra Antuna iz Šibenika, koji je tada boravio u Baru, da ih obiđe i podijeli im sakramente, a pokušao sam naći neku proviziju za sveštenike, koji budu morali doći tamo na službu, i poslao sam im jednu ispravu sadržaja, kao što niže naređeno.  |